Za početak, potreban je putter, pitch, sand wedge, 9, 8, 7, 6 iron te tu možemo pridodati ili wood 5 ili hybrid 3. Posebno treba naglasiti da se ne treba obazirati na distancu, jer sa 6 iron se te distance kreću od 120 metara i više, pa smo tako na dugačkom paru 4 od 380 metara, bez ikakvog forsiranja pucanja u daljinu sa 3 udarca vrlo blizu, a ponekad čak i na greenu.

Palice koje svakako treba usavršiti odmah na početku su iron 6 (za igru do greena tj dugu igru), pitch (za kratku igru oko greena) te naravno putter.

Imamo dvije kategorije koje možemo podijeliti na taktiku i samu tehniku. Tako je taktika ovisna o kvaliteti igrača, odnosno o hendikepu. Možemo pogledati kako taktički treba odigrati rupu dugačku 320 metara PAR 4, koja  prije samog greena ima jezero od kojih 30 metara, a čiji fairway je ravan sa velikim fairway bunkerom sa desne strane na 150 metara od greena, odnosno 170 metara od teea. Tako bi igrači sa hendikepom većim od 30 trebali igrati siguran udarac sa srednjim ironom ( 6 ili 5 ) na oko 130-140 metara sa teea, zatim slijedeći udarac sa ironom 7 ( koji je vjerojatno i najsigurniji ) na 20-30 metara do jezera, a potom sa 60-70 metara sa PW odigrati na green.

Uvijek pretpostavljamo 2 putta na greenu – rezultat je 5, jedan iznad PAR 4. Igrači sa hendikepom 15 i manjim, preporuka je odigrati wood 3 svojih 200-210 metara, dakle prebaciti bunker a ne uzimati wood 1 i forsirati, te sa 120 metara sa iron 9 ili 8 nabaciti na green. Ako udarac sa teea promašimo i puknemo u bunker ili u duboku travu na cca 140-160 metara od greena, uzimamo palicu sa težom glavom ( 9, PW ili SW ), i probamo plasirati lopticu na fairway svojih 70-80 metara, te sa PW sa distance 60-80 metara plasiramo na green. Dakle ako smo dobri imamo 4 udarca, a ako moramo spašavati prvi udarac, imamo 5 udaraca na kraju odigrane rupe.

Bitno je naglasiti da u svim slučajevima nije poželjno napadati green sa udaljenosti većoj od 130-140 metara, pogotovo ako nam loptica nije na fairwayu. Što se tehnike tiće, treba se truditi izvesti udarce čim sličnije kao što to izvodimo na treningu, tj. prenijeti situaciju koju smo nebrojeno puta ponovili na vježbalištu.

Oprez, udarac uvijek treba izvoditi u cjelini, dakle puni zamah unazad i puni prolaz kroz lopticu – baš kao na treningu. Ako udarce ne izvodimo u cjelini sa punim zamahom, takove udarce nismo vježbali i gotovo je sigurno da ih nećemo ni izvesti onako kako bi mi to željeli. Postoji mudra golferska izreka koja kaže da nećemo naći nešto na terenu ako to nismo prije našli na treningu.

Možemo na kraju zaključiti da je golf ipak kompleksna igra ovisna o pojedincu i da svatko ponaosob treba izgraditi kako svoju tehniku, tako i posebno obratiti pozornost na taktiku koja je primjenjiva isključivo za dotičnu osobu.